Znamenitosti

Nalazi se u samom centru starog sela nasuprot kopnenih – Gornjih vrata, na istoimenom trgu. Sagrađena je 1650.g. u vrijeme Kandijskog rata i pošasti kuge, a posvećena je Blaženoj djevici Mariji u znak zahvale što je mjesto poštedjela od kuge koja je u to doba harala ovim krajem. Svjedoči o vjekovnoj povezanosti sukošanaca sa Blaženom djevicom koja ih je štitila u teškim vremenima. Na crkvi su ugrađeni otvori za puškarnice, po čemu zaključujemo kako je služila kao zaštitni objekt ispred seoskih vrata. Zanimljiviji su svakako dovratnici, dva predromanička arhitrava. To su reljefi iz IX i X. St. I bez sumnje potječu sa stare crkve sv. Kasijana.

Oko crkve je nekada bilo groblje.

Crkva svetog Kasijana je župna crkva smještena u starom selu. Danas je to lijepa kamena građevina sa detaljima romanike i baroka koja je u ovom obliku od XVII. st. , ali po mnogim povjesničarima mnogo skromnija postojala je i prije prvog pisanog spomena ( 1289.g.). Tome u prilog ide pretpostavka da je današnji naziv mjesta proizašao iz naziva San Kasijan. Današnji izgled dobila je 1642. kako se može pročitati nad sjeverozapadnim ulaznim vratima, nad kojima se nalazi reprezentativni zabat oltarne pregrade – najreprezentativniji u našoj srednjovjekovnoj umjetnosti – nastao valjda u sredini 11. st. ili nešto ranije. Crkva je posvećena 1674., za župnika don Šime Veleslavića, domorodca i glagoljaša, što svjedoči svečani glagoljski natpis u sakristiji.

Crkva je jednobrodna sa svetištem, sakristijom i pet mramornih oltara. Glavni oltar sa svetohraništem i palom na kojoj su prikazani Bogorodica sa sv. Kasijanom, sv. Jerolimom i sv. Šimom. Na bočnim stranama oltara mramorni kipovi sv. Kasijana i sv. Jerolima, rad Leona Botinellija. Po strani oltara, iznad sakristijskih vrata, nalaze se niše s drvenim kipovima sv. Kasijana i sv. Josipa. Na bočnim zidovima crkve nalaze se: oltar sv. Petra i Pavla s palom dotičnih svetaca; oltar sv. Ćirila i Metoda s palom; Srca Isusova s drvenim kipom; Gospe Lurdske s drvenim kipom; drveni kipovi sv. Ante i sv. Nikole.

U crkvi su još dvije kamene škropionice ugrađene kraj pobočnih vrata i velika samostojna kraj glavnih vrata, te kamena krstionica. U svetištu je i kameni oltar prema puku i kameni ambon. Uz crkvu je izgrađen zvonik između 1906. i 1910., a dograđen je 1970. po nacrtu poznatog arhitekta i konzervatora Ćirila Ivekovića. Ima tri zvona, a Sukošanci su posebno ponosni na prekrasan zvuk svojih zvona koja i danas imaju važnu ulogu u svakidašnjem životu. Dvorište crkve opasano visokim kamenim zidom „ Ispod kampanela“ ljeti postaje jedinstvena pozornica na kojoj se već niz godina održavaju klapski koncerti. Blagdan sv. Kasijana, zaštitnika Sukošana, slavi se 13. kolovoza kada oko mjesta vjernici idu u procesiji noseći njegov kip.

Od 1864. g. u župi se čuva srebrni relikvijar s česticom njegovog tijela.

CRKVA SVIH SVETIH -pokraj novog groblja. Crkvu je posvetio nadbiskup Marijan Oblak 29. 3. 1987. U povišenom svetištu mramorni oltar prema puku i mramorni ambon. Iza oltara nalazi se slika – drveni intarz Bogorodica s Djetetom, a oko nje hrvatski sveci i blaženici, rad umjetnika Milana Nadinića. Uz crkvu je mala sakristija i zvonik s dva zvona. Uz nju je 2005. godine uređen okoliš i izgrađena mrtvačnica.

Ako u Sukošan dolazite sa auto-puta, na brežuljku iznad vinograda i maslinika ugledat ćete CRKVICU SV. MARTINA, koja je u davna vremena bila župna crkva srednjovjekovnog sela Prljane, a oko nje je bilo groblje.

Građevina romaničkog stilskog obilježja., smještena na području Kaštelina. Prvi spomen datira iz davne 1387.g., svjedok je burne povijesti ovog kraja, pa je u više navrata bila do temelja porušena. Posljednji put srušili su je četnici u domovinskom ratu krajem 1991.g. Mještani i branitelji uvjereni kako ih je Sv. Martin zaštitio u tim burnim vremenima obnavljaju crkvu koja je posvećena 11.XI 2005.g na blagdan Sv. Martina. U sklopu radova na obnovi provedeno je arheološko istraživanje crkve. Tom prilikom otkriveno je pet grobova.

2016.g. crkvi je obitelj Ante Dijana darovala kip Sv. Martina

Na blagdan sv. Martina 11.studenog se svake godine u njoj slavi sveta misa.

Nekada su bila ulaz, odnosno izlaz iz utvrđenog Sukošana, to su ujedno i vidljivi ostaci obrambenih zidina kojima je bio opasan, a koje su podigle mletačke vlasti 1468-1470. godine, kako bi zaštitile naselje i ljude

This used to be the entry, i.e. the exit of the fortified Sukošan and these are also the visible ruins of the protection walls that the place was surrounded with built by the Venetian authorities in 1468-1470 with the purpose of protecting the place and the people.

Na zgradi zvanoj «Biskupija», koja je danas nažalost zapuštena, nasuprot Palacu i danas stoji divan primjerak hrvatskog grboslovlja, kameni grb zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića

Across from the summerhouse Palac, on the edifice called „the Bishop's palace“ standing today unfortunately abandoned, you can find a wonderful example of Croatian heraldry, the stone-carved coat of arms of the archbishop of Zadar Vicko Zmajević.

Ljepotu sukošanske uvale i blagost njegove klime najbolje svjedoči ljetnikovac zadarske nadbiskupije - Palac, sagrađen na umjetno nasutom otočiću usred uvale krajem XV. st., u kojem su ladali crkveni dostojanstvenici grada. Danas na to podsjećaju samo njegovi skromni ostaci, koji svejedno ukazuju na njegovu nekadašnju velebnost. Dao ga je sagraditi zadarski nadbiskup Matheo Valaresso 1470.g. bila je to palača pravokutnog tlorisa na kat, monumentalnih dimenzija. najznačajniji primjerak ladanjske arhitekture. Za vrijeme kandijskog rata poslužio je za zaštitu sukošanaca od turskih napada. Danas je to simbol mjesta i naš zaštitni znak. Posebno je lijep u zalasku sunca,kada pruža jedinstveni prizor. U ljetnim mjesecima možete do njega i otplivati.

Ranokršćanski mučenik zagovornik je dobre žetve i pomoćnik u teškim tjeskobama, a 1952. Pio XII. proglasio ga je zaštitnikom učitelja i stenografa. Sv. Kasijan rođen je u sjevernoj Italiji gdje je kao učeni Rimljanin i istaknuti kršćanin u današnjem Tirolu propovijedao te postao biskup utemeljitelj biskupije Briksen. Iz Rima je biskup Kasijan oko 300. g. bio protjeran, a na putu za Tirol zaustavio se u gradu Imoli i počeo navješćivati Evanđelje. Svjestan da odrasli, caru odani pogani neće lako postati kršćani, potajno je okupljao djecu koje je učio čitati, pisati i govorio im o istinama kršćanstva. Posijao je Božju Riječ u mlade Imole. Zato ga je rimski prefekt dao uhititi i izvesti na glavni trg gdje je tražio da prinese žrtvu poganskim bogovima. Kasijan je to odbio pa je bačen u tamnicu. Po naredbi prefekta dovedena su djeca koju je poučavao, te su, nahuškana, biskupu Kasijanu strgali odjeću i boli ga željeznim pisaljkama dok ne iskrvari. Izmučen i obliven krvlju sveti biskup Kasijan završio je zemaljski život 13. kolovoza 302. Njegovo tijelo nalazi se u Imoli gdje su ga vjernici pokopali, a kad je kršćanstvo dobilo slobodu puk Tirola ga štuje kao svog glavnog zaštitnika.